Za Dalmacija Danas piše doc.dr.sc. Krešimir Čaljkušić, dr.med. – neurolog, specijalist neurolog, subspecijalist intenzivne medicine za područje neurologije - Klinika za neurologiju KBC Split i Uglešić poliklinika
Zbog svoje učestalosti, kao i činjenice da se nalazi visoko na ljestvici najčešćih uzroka smrtnosti u svijetu, moždani udar je tema o kojoj se često govori i piše. Više smrti uzrokovano je jedino kardiovaskularnim bolestima i karcinomima. Unatoč svim spoznajama, on se također često pogrešno shvaća, odnosno uz njega su vezane i mnoge zablude. Moždani udar je treći najčešći uzrok smrti i u razvijenim zemljama.
U Hrvatskoj godišnja incidencija moždanog udara je oko 12.000. Od toga najmanje 6.000 osoba umre od moždanog udara i posljedica. U oko dvije trećine bolesnika s preboljelim moždanim udarom ostaje različiti stupanj onesposobljenosti za svakodnevno samostalno funkcioniranje, dok kod trećine bolesnika onesposobljenost je trajna.
Najčešći simptomi moždanog udara...
Pri tome se ne radi samo o tjelesnoj, motoričkoj nego često umnoj, kognitivnoj a time i socijalno-ekonomskoj onesposobljenosti.. Samo se u KBC-u Split godišnje od moždanog udara liječi oko 1.200 osoba. Iako se u razvijenim zemljama broj oboljelih zadnjih godina smanjuje ukupni broj moždanih udara u svijetu raste zbog povećanja broja stanovnika i zbog produljenja životnog vijeka. Iako je to možda naizgled čudno, viša stopa smrtnosti bilježi se u žena nego u muškaraca. Od ukupno deset moždanih udara u žena se bilježi čak šest. Moždani udar ubije dvostruko više žena nego karcinom dojke. Moždani udar je gubitak moždane funkcije/funkcija zbog poremećaja dotoku krvi u mozak. Time jednostavno rečeno dolazi do nedostatne opskrbe mozga kisikom i hranjivim tvarima - "pogonskim gorivom mozga" čime se oštećuje moždano tkivo i onemogućuje funkcija tog dijela mozga a pokatkad to dovodi i do izravne smrti.
Prvo dolazi do oštećenja i smanjene funkcije a potom ako se ubrzo ne uspostavi dostatna cirkulacija i time dotok kisika i hranjivih tvari (poglavito glukoze) u mozak moždane stanice odumru i njihova funkcija prestane. Mozak je centar živčanog sustava. Kontrolira motoriku, osjet, više intelektualne funkcije, ravnotežu, koordinaciju pokreta, svijest, emocije, izmjenu sna i budnosti.
Ovisno o krvnoj žili u kojoj je cirkulacija zaustavljena ili prekinuta i posljedično dijelu mozga koji je ostao bez adekvatne dostave krvi i kisika, najčešći simptomi moždanog udara su:
poremećaji govora: otežano i nerazumljivo izgovaranje riječi, potpuna nemogućnost izgovaranja riječi i/ili otežano, odnosno potpuno nerazumijevanje govora druge osobe; naglo zamagljenje ili gubitak vida osobito na jednom oku ili u polovini vidnog polja; utrnulost, slabost ili oduzetost lica, ruke ili noge naglo nastala jaka glavobolja praćena povraćanjem bez jasnog uzroka gubitak ravnoteže i/ili koordinacije povezani s drugim simptomima; omaglice ili vrtoglavice, nesigurnost i zanošenje u hodu, iznenadni padovi povezani s drugim
simptomima.
Obavezna detaljna neurološka obrada
Za moždani udar vrijedi krilatica "vrijeme je mozak" jer u svakoj minuti nepovratno propadaju milijuni neurona i vrijeme u kojem moždani udar možemo aktivno liječiti je vrlo kratko (4.5 do 6 sati, uz neke izuzetke). To dodatno stavlja naglasak na važnost brzog prepoznavanja moždanog udara. Od 2007. godine moždani udar liječimo intravenskom trombolizom (sredstvom za otapanjem ugruška) a od 2018 godine i mehaničkom trombektomijom (mehaničkim "izvlačenjem" ugruška iz moždanih krvnih žila. Ponekad kombiniramo intravensku trombolizu i mehaničku trombektomiju. Indikacije su jasne, ponekad na žalost ne možemo zbog komorbiditeta ili proteklog vremena pristupiti ni jednom od ovih zahvata. Važan je svaki segment; od od toga da osoba koja je doživjela simptome moždanog udara zove pomoć što prije, a ako ta osoba ne može komunicirati njezini ukućani ili tko ju je našao pokuša dati što točnije podatke kada se to dogodilo i kakvi su simptomi nastupili, koje lijekove osoba uzima i koje su joj navike.
Liječnici obiteljske medicine i hitne medicine znaju kako postupiti s tom osobom najaviti bolničkom osoblju da osoba stiže i informirati nas o svim podatcima kojima u tom trenutku raspolažu te prate vitalne znakove i dinamiku - tj pogoršava li se status ili se pak poboljšava. Ponekad se naime radi o takozvanoj tranzitornoj ishemijskoj ataki (TIA) - ili kako je nekad nazivaju "mini moždani udar" - stanju koje se manifestira kao moždani udar, ali simptomi traju puno kraće - u pravilu kraće od sat vremena.
Tu se radi o stanju privremenog poremećaja cirkulacije jednog dijela mozga i time privremene "paralize" funkcije
skupine neurona. To je stanje također vrlo ozbiljno jer se zapravo radi o upozoravajućem simptomu -
moguće pretskazatelju moždanog udara u budućnosti. Bolesnik koji je imao tranzitornu ishemijsku ataku zahtijeva obavezno detaljnu neurološku obradu kako bi se utvrdio njezin uzrok.
Koliko god ovi podatci izgledali ozbiljni pa i zastrašujući, nismo još dovoljno ozbiljno shvatili važnost prevencije ovakve bolesti. Primarnom prevencijom pokušavamo spriječiti pojavljivanje moždanog udara uklanjajući njegove uzroke. Sekundarna prevencija je prvenstveno usmjerena na detektiranje pacijenta s prolaznim smetnjama cirkulacije kroz mozak ili s moždanim udarima koji su ostavili blaže posljedice s ciljem prevencije recidiva moždanih udara. Određeni okolišni čimbenici i životne navike povećavaju rizik od moždanog udara. Neki čimbenici rizika mogu se liječiti ili kontrolirati, dok se drugi čimbenici rizika ne mogu.
Postoje oni na koje ne možemo i oni na koje možemo i moramo utjecati. Oni čimbenici na koje ne možemo utjecati su:
1. dob; životna dob je sama po sebi rizični čimbenik a s godinama sve je veći broj oboljelih od
hipertenzije, dijabetesa i fibrilacije atrija.
2. spol; moždani udar više pogađa žene jer duže žive, mnoštvo rizičnih čimbenika je češće u žena a neki
su specifični za ženski spol
3. obiteljska anamneza; rizik od moždanog udara može biti veći ako su roditelji, baka ili djed
pretrpjeli moždani udari ili u obiteljskoj anamnezi postoji ateroskleroza ili nasljedna sklonost pretjeranom
zgrušavanju krvi - trombofilija.
4. osobna anamneza; ako je osoba preživjela moždani ili srčani udar povećava se vjerojatnost da će
moždani udar opet doživjeti.
Čimbenici rizika za moždani udar na koje se može i mora utjecati su:
1. Povećana količina masti (kolesterola i/ili triglicerida) u krvi; u prehrani treba birati nezasićene i
nehidrogenirane masnoće (u pravilu biljne) umjesto zasićenih (u pravilu životinjskih) masnoća.
2. Povišeni krvni tlak; hipertenzija je povezana s gotovo polovicom svih moždanih udara.
3. Pušenje; prestanak pušenja smanjit će značajno rizik od moždanog udara.
4. Šećerna bolest; bolesnici s dijabetesom spadaju u bolesnike s visokim rizikom za razvoj moždanog
udara
5. Debljina; gotovo jedan od pet slučajeva moždanog udara povezan je s prekomjernom tjelesnom
težinom. Najzdraviji način prehrane je takozvana mediteranska dijeta, tj. tradicionalna prehrana na
mediteranu. Zbog modernog, užurbanog, često i kaotičnog načina modernog života svjedoci smo
iščezavanja ovog tradicionalnog zdravog načina i vrste prehrane.
6. Nedovoljna tjelesna aktivnost; treba vježbati redovito i umjereno.
7. Konzumiranje alkoholnih pića; smanjenje unosa alkohola smanjit će i rizik za moždani udar.
8. Stres; o tome ne treba ni pisati jer će nas stres prije ili poslije ubiti.
9. Fibrilacija atrija; važno ju je prepoznati, liječiti ili davanjem lijekova protiv zgrušavanja krvi spriječiti
da postane uzrok moždanog udara
10. O hormonskoj terapiji i drugim specifičnim razlozima bismo mogli pisati nekoliko stranica
Važno je naglasiti da u prevenciji moždanog udara ključnu ulogu ima interdisciplinarni pristup i dobra
suradnja epidemiologa, liječnika obiteljske medicine, neurologa, kardiologa, endokrinologa i nutricionista
a često i psihijatra ili neuropsihologa s ciljem što bolje edukacije, praćenja i liječenja naših bolesnika.